Domagojevi gusari -> na maratonu ladja >>> 2012

15. maraton lađa – 11.kolovoza 2012.g.

LAĐARSKA DOGAĐANJA

Domagojevi gusari 2012.godine sudjelovali su po 14.put na maratonu lađa po čemu su 6.udruga po broju nastupa na maratonu lađa. Za ovaj maraton planirali smo sudjelovanje dvije ekipe od kojih bi jednu činili veterani Domagojevih gusara. Što zbog brojnih obveza, što zbog nezainteresiranosti pojedinaca na kraju smo sastavili samo jednu ekipu. Planirali smo veslati bez opterećenja o plasmanu pa se s treninzima počelo kasno, negdje početkom srpnja uoči veslačkog maratona do Dubrovnika. Na incijativu nas par veterana 4.gardijske planiran je jedan veslački maraton lađama od Neretve do Dubrovnika (dva simbola koja se nalaze na zastavi i grbu Dubrovačko-neretvanske županije) koji bi se odvijao povodom obilježavanja 20.obljetnice obrane i oslobođenja hrvatskog juga i deblokade Dubrovnika te u čast poginulih pripadnika 4. gardijske brigade koji su položili svoj život na oltar Domovine u borbama na južnom bojištu tijekom 1992.godine. Prvi plan je bio da se ide sa dvije lađe (Veterani 4.gbr i Domagojevi gusari) ali zbog nedostatka financijskih sredstava odlučeno je da se ide s jednom lađom. Na ovaj zahtjevni maraton krenuli smo iz Metkovića u petak 6.srpnja 2012.g. nakon blagoslova kojeg nam je udijelio vikar župe sv. Ilije fra Lukica Vojković. U Opuzenu vršimo zamjenu posada i nastavljamo rijekom Neretvom do mora gdje smo stali u Blacama. Nakon večere koju smo sami pripremili, nije nam preostalo puno vremena za odmor. Dio ljudi legao je na parket u uredima općine a dio vani po plaži gdje je bilo sasvim ugodno. Već u 02 sata ustajemo, spremamo opremu i krcamo se u lađu. More je mirno, kao ulje, mjesečina je i dobro se vidi. Iako na moru zrak je bio dosta sparan. Odjek bubnja kojim bubnjar udara ritam odjekivao je cijelim zaljevom do Pelješca. Nastavljamo uz obalu prema Komarnoj gdje prolazimo pored gradilišta, nadamo se, budućeg mosta Kopno-Pelješac, zatim dalje pored poluotoka Kleka prema Neumu gdje nas dočekuje nekadašnji član Domagojevih gusara i sadašnji voditelj ovogodišnjih debitanata na Maratonu lađa ekipe iz Udruge lađara ''Neum'' Ivan Piccolotti koji dalje nastavlja s nama. Dio puta kod Neuma pratilo nas je i nekoliko njihovih brodica. Neumljani su pripremali i svečani doček a dio puta trebali su nas pratiti njihovi lađari. Međutim kako smo se kasno odlučili krenuti dosta ranije još po mraku, nije bilo vremena za organizaciju.

 Nakon nekoliko sati napornog veslanja stižemo u Mali Ston do kojeg smo tu noć i jutro prešli oko 30 kilometara. Kako nebi zaobilazili Pelješac u Malom Stonu lađa je izvučena i šlepom prebačena nekoliko kilometara cestom do Stona odakle druga posada nastavlja dalje prema Slanom. Sunce je već počelo dobro pržiti pa se nalijevamo vode iz prenosnog hladnjaka napunjenog ledom i bocama vode. Uvijek netko izbaci kakvu provalu pa se u dobroj atmosferi i ne misli na napor. U Slano stižemo oko oko 10 sati. Na mjesnoj rivi dočekao nas je načelnik općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić i ostatak ekipe koja nas prati kopnom. Nakon kraćeg zadržavanja i osvježenja nastavlja se dalje. Nakon nekih sat ipol veslanja stižemo do malene uvale i plaže uz ljetnikovac Cvijete Zuzorić u Brsečinama podno Jadranske magistrale. Polegli smo od umora u hladovini nekoliko maslina a dio ekipe dao je oduška kupanjem u moru. Jedan od kolega skuhao je rižot u Metkoviću i trebao ga dovesti do nas. Zbog gužve u prometu, posebno na graničnim prijelazima ručak nam kasni. Gotovo sat vremena izgubilo se u gužvi na oba GP i tko može reći da nam most ne treba! Napokon stiže i objed kojeg konzumiramo u pravim terenskim uvjetima a nakon što se završilo lakše se diše. U djelićima hladovine nestrpljivo se iščekuje polazak dalje i u 16.30 nastavljamo prema Dubrovniku, pored otoka Koločepa. Ostatak ekipe iz pratnje zastaje u Trstenom kod spomenika poginulim pripadnicima 4.gardijske brigade gdje su zapalili svijeću. Na moru gotovo ni daška vjetra, more postaje valovito a nekih desetak kilometara prije grada valovi postaju nezgodni za posadu što otežava veslanje u plitkoj lađi. Taj dio puta, uz jako sunce i vrućinu najviše je izmorio veslače.

Po planu, nešto iza 20 sati uz plamen bengalke ulazimo u Stari dubrovački porat. Na obali nas je dočekao župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima, prijatelji i suborci. Turistima je taj prizor bio jako interesantan te su stalno škljocali aparatima. Po završetku smo ukrcali lađu na kamion i krenuli kući. Usput smo zastali na večeru u Neumu kod Piccolotija.

Ukupno smo prešli oko 100 kilometara koje smo izveslali za 17 sati od čega većina po jakom suncu ali nam to nije teško palo. Svima nama je bila čast da smo bili dio ovoga vrijednog projekta u spomen na svijetle trenutke Domovinskog rata i obilježavanje jedne od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu-oslobođenje juga Domovine 1992.godine.

Popis Domagojevih gusara sudionika ovog zahtjevnog maratona: Miro Matić, Branko Markota, Mate Volarević, Leo Ilić, Ivan Kuran, Nikola Boras, Tomislav Batinović, Boro Jelčić, Hrvoje Marušić, Goran Pehar, Josip Pejar, Nedo Vučić, Ivan Piccoloti, Vinko Volarević, Don Mladen  Margeta (pratnja kombi), Ranko Šiljeg (priprema hrane), Marko Marušić.

I ove godine nastupili smo na 8.lađarskom kupu župe Bagalovići, utrci lađa od Krvavca do Metkovića i natrag gdje smo osvojili 8.mjesto. Potom smo organizirali 8.kup kneza Domagoja u Vidu na kojem smo osvojili drugo mjesto iza ekipe Veterana 4.gardijske brigade i ispred Neuma i Bjelovara. Za nekoliko dana slijedile su brzinske utrke u Opuzenu gdje smo nastavili tradiciju dobrih rezultata osvajanjem 1.mjesta i pehara Slobodne Dalmacije. Utrku smo odveslali perfektno uz maestralan okret našeg parićara Cvite Matića. Iako su nakon toga mnogima bez argumenata „porasla krila“ cilj nam je bio među 20 ekipa. Na ovom jubilarnom maratonu sudjelovaloje 37 ekipa. Nakon starta i početne gužve našli smo se uz bok  Bjelovara i Crnog puta, obje ekipe s visokim ambicijama i spremnije od nas po broju izveslanih kilometara. Neretva je bila vrlo valovita što je otežavalo veslanje. U Opuzen na mjesto za zamjene smo stigli među 12 ekipa, uz bok Crnom putu dok su iza nas bile druge lađe među kojima i Rogotin. Ranijih godina dok smo ostvarivali bolja mjesta i bili u vrhu, nismo se mijenjali u Opuzenu ako smo imali dobru poziciju zbog čega je bilo i ljutnje među onima koji su ostali na obali. Zadnjih par godina vršimo izmjene u Opuzenu da svi koji su trenirali ipak odveslaju maraton a ove zadnje dvije godine to nas je koštalo izgubljenih mjesta na kraju. Prošle godine bar 5 mjesta a ove godine i puno više. Ne smatram da smo uveli loše zamjene nego smo izgubili dragocjeno vrijeme na vršenje izmjena što smo zbog nekoncentracije u lađi ostvarili vrlo traljavo. Na vršenju zamjena izgubili gotovo 3-4 minute, nabili se na obalu i jedva se izvukli što je dalje donijelo nervozu u lađu i pad koncetracije te na kraju tek 21.mjesto. Naš dugogodišnji veslač Mate Volarević-Cruz, na cilju u Pločama poljubio je provu lađe i na taj način „objesio veslo o klin“ završivši lađarsku karijeru.

U petak 17.kolovoza sudjelovali smo na 1.međunarodnoj regati Klek-Neum među 12 lađarskih posada. U početku smo se dobro držali među 6 ekipa do više od pola staze kad nam se zbog valova počela puniti lađa a nismo je imali čime izbacivati. Oko 200 metara prije okretne bove razina vode u lađi i mora izvan lađe bila je gotovo ista. Po okretu oko bove dobili smo vjetar u prsa i valove u provu pa nas je more stalno nalijevalo i nakon desetak metara nismo više mogli veslati jer je lađa već bila puna vode. Okrenuli smo prema 20-ak metara udaljenoj obali do koje nismo uspjeli stići dok je lađa potonula. Lađu smo uspjeli dovući do obale plivajući te je izvući da izbacio vodu i nakon toga smo doveslali do cilja.

Sa dvije ekipe, mlađom i veteranskom i ove godine sudjelovali smo na utrkama kupskih čamaca, 26.kolovoza u Letovaniću gdje je na 6.utci kupskih čamaca naša mlađa posada osvojila prvo mjesto i 29.rujna u Sisku na 7.maratonu posavskih šiklji također mlađa posada osvojila 2.mjesto.

Možemo reći da je ova godina bila vrlo uspješna, jer smo ipak osvojili 1.mjesto u Opuzenu na brzinskim utrkama u konkurenciji drugih spremnijih i nabrijanijih ekipa. Od gotovo 100 ekipa koje su sudjelovale na maratonu lađa mi smo na 7.mjestu po osvojenim medaljama na maratonu lađa i 3.mjestu po osvojenim pokalima u Opuzenu na brzinskim utrkama. Iduće godine obilježavamo jubilej 15.godina na maratonu lađa zbog čega ćemo nastojati pripremiti ekipu za vrh.

Popis veslača i članova ekipe:

DOMAGOJEVI GUSARI-VID: Branko Markota, Željko  Markota, Tomislav  Batinović, Nikola Boras, Leo Ilić, Ivan Kuran, Hrvoje Marušić, Marko Marušić, Ante Matić, Cvito Matić, Miro Matić, Goran Pehar, Josip Pejar, Mate Volarević, Vinko  Volarević, Nedo Vučić, Pavle Zrnić.

FOTOGRAFIJE:

Događanja 2012: