Domagojevi gusari -> na maratonu ladja >>> 2003

 

6. maraton lađa – 9.kolovoza 2003.g.

Početkom lipnja sazvali smo sastanak sa svim dosadašnjim veslačima kao i ostalim zainteresiranim kako bi u zajedničkom dogovoru, a prema mogućnostima ljudi odredili cilj. Odaziv je bio slab. Od prošlogodišnje ekipe nekolicina je prestala veslati, neki su otišli u druge ekipe. Došlo nam je nekoliko mlađih tako da smo pomladili ekipu. Pripreme za ovogodišnji maraton počeli smo nakon blagdana Svetog Vida. Prvih nekoliko dana vježbali smo po Norinu. Animirali smo i mlađe te ih je prvi put bila puna lađa a nakon par treninga su se ohladili. Očito imaju neki svoj drugi đir. Nek se ugledaju na djecu iz Vidonja koji su ove godine veslali. To su inače, djeca od 7-10 godina. Zbog zauzetosti pojedinaca, nijedan trening nismo odradili kompletan, što je naša stara boljka. Tako se ne postaje prvak. Što se više približavao kolovoz imali smo popunjeniju ekipu. Ove godine nekoliko ekipa napravilo je nove lađe, boljih karakteristika od naše. S obzirom na tu činjenicu, ambicije su nam se kretale do 10.mjesta.

1.kolovoza održana je utrka za startne pozicije u Opuzenu. Osvojili smo 7.mjesto. Čak je prošlogodišnji pobjednik brzinske utrke-Komin, ove godine postigao 11. vrijeme. Pri izboru pozicija, između pozicija lijevo ili desno od sredine, izabrali smo kraću-lijevu. Ove godine nije bilo novčanih nagrada, sav novac od kotizacije, prema odluci lađara, išao je u fond za izgradnju novih lađa.

Da se ne bi ponovili prošlogodišnji događaji, odlučeno je da sve lađe koje prođu mjerenje, ostaju na vezu u Metkoviću od 7.kolovoza, tj. dva dana. Izabrana je i komisija od 7 članova koja je trebala provesti regularnost lađa. Tri dana prije održano je probno neobavezno mjerenje u Opuzenu, da bi se vidjelo stanje lađa.  Nakon mjerenja na kojem je bila 21 lađa, uvidjelo se da niti jedna lađa ne odgovara mjerama izglasanog pravilnika 2001.godine za nove lađe. Na pritisak većine nazočnih, prišlo se glasanju da li lađe prolaze, tj. da ih ne treba prepravljati za 2 dana kako bi zadovoljile mjere. Tako su sve lađe prošle. U četvrtak 7.kolovoza sve su lađe dovezene kod mosta. Komisija je izvršila mjerenje, tolerirajući određena odstupanja. Većini komisije, zbog izgleda, sporne su bile lađe Rogotina, Komina, Donjana i Južnjaka. Nakon toga održan je sastanak predstavnika ekipa u hotelu Narona.  Treba istaći da je predstavnik Komina sam priznao da njihova lađa odudara od izvornog izgleda i da ne zaslužuje da se vozi, ali da su je doveli kao paritet ostalim spornim lađama. Predlagali su da se nađe nekoliko sličnih lađa koje bi vozile te «sporne» ekipe. Kako bi se riješio spor, iznesena su dva prijedloga: da sve lađe prolaze i drugi kominski prijedlog da sporne ekipe pronađu iste lađe i da u njima voze. Većinom glasova sve su lađe prošle tako da nije bilo potrebe za drugim prijedlogom. Tako su sve lađe ostale do maratona čuvane od zaštitarske službe.

Ovom maratonu, od uzvanika, nazočili su predsjednik RH, premijer i nekoliko ministara, gradonačelnici mnogih gradova… Brodovi i ostala plovila, udaljeni su 500 metara od lađa kako ne bi smetali lađarima. Na start se čekalo nekoliko minuta što je unijelo nervozu među veslače. U tom iščekivanju starta, dok su lađari držali vesla spremna za start, postali su napeti i nervozni čekajući skoro 10 minuta u startnoj pripremi. Prema brojnim očevicima, lađe u sredini (desno od nas) pošle su prije startnog znaka stekavši tako bolju poziciju. Mi smo snažno krenuli, već u razini hotela bili smo ispred Krvavca s lijeve strane i Šarić Struge s desne strane. Rogotin, koji je bio s desne strane Šarić Struge, brzim startom i prednošću, zatvarao je put Šarić Strugi koja je u jednom trenutku blokirala našu desnu stranu. Izgubivši tako zalet, počeo nas je stizati Krvavac. Na najužem dijelu Neretve (gdje sve lađe sijeku u lijevu stranu), u razini hidrokrilaca našle su se u «klinču» četiri lađe, pored nas s lijeve strane Krvavac i Župa Plina te jedna lađa s desna. Kako je lađa Krvavca bila viša od naše, nasjela je provom na našu lađu. Pod teretom druge lađe i valova ispred, u jednom trenutku naša prova je bila skoro 40 cm pod vodom ubrzano punivši lađu. Za to vrijem Rogotin koji je sad bio ispred nas kao i ostale lađe, počeo je odmicati a za njima su se stvarali veliki valovi. Krvavac se uspio osloboditi i kad smo opet krenuli, drugi val je opet prekrio provu, zarivši je dublje pod vodu. Tada je već bilo kritično jer je lađa bila u naletu s provom u vodi i tako, ponirući dublje, u lađu je prodiralo sve više vode. Da bi ispravili lađu, prednjih nekoliko veslača moralo je prestati veslati i povući se u zadnji kraj lađe. Na taj način smo uspjeli izravnati lađu, koja je već bila skoro puna vode, i izdići provu. Tu smo izgubili dragocijeno vrijeme, ostale lađe su nam već daleko odmakle. Mi smo morali ponovno pokrenuti lađu, punu vode i nastaviti utrku. Dok smo mi veslali, bubnjar Goran je izbacivao vodu. Malo po malo stizali smo druge lađe.

Na mjestu za zamjene u Opuzenu gdje smo se trebali mijenjati, ispred nas su bile dvije lađe. Kako bismo ih pretekli odlučili smo nastaviti vožnju bez zamjene. Na ulazu u Komin, ispred nas bila je posada Komina-juniora u lađi znakovita imena «To-šiba». Iako fizički slabiji od nas, ali s boljom lađom, dosta su nas namučili dok smo ih pretekli prije Rogotina. Tu se vidi koliko znači dobra lađa. U ravnom dijelu kanala, kod Stabline, prije Ploča, dostigli smo Škrapu-Momići. Zajedno smo ušli u kanal na ulazu u luku i po izlasku, netom prije cilja, ostavili smo ih iza. Na kraju smo zauzeli 9. mjesto. Gledajući na kraju postignuta vremena te naš zaostatak od 5 minuta za trećeplasiranom Baćinom te jednostavnom matematičkom računicom zbrojivši propušteno vrijeme zbog peha te ponovni start dok su druge lađe već bile u brzini, lako je zaključiti da bi naša pozicija bila mnogo viša a uvjeren sam da bismo se s Baćinom borili za medalju.

Osvojili smo bar jedan trofej-pehar Slobodne Dalmacije kao najatraktivnija ekipa. Iako se trofej dodjeljuje za atraktivnost, uzeta je u obzir činjenica da imamo najstariju lađu i da djelujemo od 1975.godine. Staru lađu smo posudili mladoj posadi studenata prirodoslovno-matematičkog fakulteta iz Zagreba. Studenti su nastupili u mješovitom muško-ženskom sastavu stigavši na kraju kao 26. Momci i djevojke su iz čitave Hrvatske. U lađu su prvi put ušli (i vidjeli) 6.kolovoza održavši 3 treninga. Parićao im je naš veteran Mirek, koji im je bio pravi domaćin. Mišljenja sam da su ipak oni zaslužili pehar za atraktivnost, ali to nije naš propust.

Pobjednici su, po prvi put, zajedno ekipe ljutih protivnika Komina i Rogotina. Nitko nije mogao očekivati takav kraj. Već od samog starta izmjenjivali su se u minimalnom vodstvu. Kod Stabline, pri prolasku kroz uski mostić ispod željezničke pruge skupa su zaglavili. Kako može proći samo jedna lađa, a da ih ne bi dostigli trećeplasirani Donjani, odlučili su se međusobno propustiti i zajedno ući u cilj (još 2-3 km). Tako je i najpravednije jer su cijelo vrijeme bili ravnopravni. Iza njih, kao drugoplasirani, stigli su prošlogodišnji pobjednici Donjani Donji. Treća je bila Baćina. Veliko iznenađenje je 4.mjesto Pruda. Ove godine izgradili su novu lađu te nisu više morali posuđivati kod drugih. Nije ih omeo ni peh kod Opuzena kada im je ispao jedan veslač iz lađe. Poslije ih je sustigao i popunio broj.

Za iduću godinu trebale bi se napraviti sve iste, nove lađe i tek tada će se vidjeti koliko tko vrijedi, odnosno koliko je ko trenirao Time će se izbjeći dosadašnja prepucavanja i svađe oko lađa.

Spisak veslača u ovogodišnjoj ekipi: Beš Jerko, Beš Zoran, Brnas Augustin-Gušta, Jelčić Boro, Jerković Jerko, Krstičević Ivan, Markota Branko, Markota Željko, Matić Miro, Matić Cvito, Marušić Marko, Marušić Mario, Marušić Goran, Pejar Josip, Ramić Ivica, Suton Dario, Vladimir Slobodan, Vučić Ante.

 

Objavljeno u "Listu Župe Gospe Snježne" broj , prosinac 2003.godine. 

 

 

 

 

FOTOGRAFIJE: