Kako su nastali vidonjski gusari?

Svake godine, krajem srpnja, u našem mjestu okupljali su se gotovo svi mjesni iseljenici i svi drugi koji su na bilo koji način tijekom godine izbivali iz mjesta. Iz takvog jednog okupljanja mladih koji su živjeli u mjestu i onih koji su došli na odmor, a ujedno i proslaviti  dan župne zaštitnice Gospe od Snijega (poznatija kao "Ledena Gospa") 5.kolovoza, nastali su vidonjski gusari, a danas "Domagojevi gusari".

1975.g. na prvoj vožnji...

Desetak dana prije “Ledene Gospe” 1975. godine,(o čemu svjedoči članak iz tiska) grupa veselih mještana, na čelu sa Šimunom Ramićem (Petra)  nakrcala je staru "šiljegovu" lađu raznim namirnicama i otisnula se veslima nizvodno Norinom na „vijađ“ desetak dana. Uplovljavanjem u Neretvu odluče odveslati uzvodno do Metkovića. Šime Ramić, inače u to vrijeme profesionalni pomorac, preuzeo je zapovjedanje u lađi i po dolasku pred metkovsku malu rivu s "parićem" na ramenu uputio se u Lučku Kapetaniju s namjerom da po važećim usuzima pomorstva, traži dozvolu za vez. Lučki kapetan Bartul dopratio ga je natrag do lađe i izdao zapovjed "gubite se iz naših voda!". U blizini je bio vezan brod-restoran i vlasnik je dopustio da se  vežu zanj, što je zakon dopuštao. Poslije se vezanje slavilo dugo u noć i potom pošlo na počinak u samoj lađi. Ujutro, kad su se počeli buditi čekalo ih je nimalo ugodno iznenađenje, jer su vidjeli da više nisu vezani u Metkoviću već da ih Neretva nosi nizvodno. Dok su se oni pribrali već su bili ispod Komina i odluče se da onako umorni od burne noći ne mogu nazad, te se prepuste Neretvi dok nisu stigli na more. Na moru ostanu nekoliko dana veslajući od mjesta do mjesta izazivajući pozornost i znatiželju mještana i turista. Ujedno bijahu praćeni od mjesnih izvidnika, preko kojih je organiziran povratak u matičnu luku Vid 4. kolovoza, tj. dan uoči Ledene Gospe. U nazočnosti skoro cijelog vidonjskog puka i velikom broju već prispjelih gostiju te uz zvonjavu crkvenih zvona GUSARI su uplovili u mjesto. Sav «plijen» koji se sastojao od dva maštala mušula podijelili su s nazočnima.

Prvu posadu vidonjskih gusara 1975.godine činili su: Šimun Ramić-kapetan, Davor Taslak-Đuđa, Nikola Vučić-Korda, Mate Jakić-Bili, Jure Ilić-Uljavi, Branko Boras-Kuso, Pero Suton-Žuti, Živko Boras-Žiga i Rudo Ilić.

Sve se to svima toliko svidilo da su odmah počele pripreme za slijedeće pohode. Od tada svake godine u isto vrijeme društvo je isplovljavalo i vraćalo se na „post Gospe“ a u tim danima uplovilo se u gotovo sva priobalna mjesta neretvanskog kanala, kao i na Pelješcu te otoku Hvaru. Članovi posade ostavili bi cijeli godišnji odmor kako bi mogli biti u lađi, dok bi nezaposleni mjesecima "lomili" bližnje u obitelji.

Gusari 1979.godine kupuju svoju lađu pod registarskim brojem MT-584,  izgrađenu  1895.g. od nepoznatog graditelja (i danas postoji originalna registracijska knjižica). Kupljena je od Mije Delije iz Podgradine na ime Živka Borasa  člana GUSARA jer udruga tada nije bilo registrirana. Lađa je imenovana "Sveti Vid". Pri registraciji lađe, a kako bi izbjegli probleme s tadašnjim komunističkim vlastima, koje su uvijek budno pratile zbivanja u Vidu, na jedru je pisalo "S.Vid". Dok su gusari znali značenje slova "S" u imenu, za neupućene je ono značilo "selo Vid". Iste godine osniva se udruga „POTOMCI-ČUVARI TRADICIJE NERETVANSKIH GUSARA -GUSARI VID“.  Stari logotip s hrvatskim grbom, križom te lađom (grb u zaglavlju stranica) izradio je poznati slikar EDO PETRIĆ po ideji Živka Borasa.

Isplovljavanja su prekinuta početkom Domovinskog rata, lađa je potopljena kako bi se zaštitila od propadanja a posada je gotovo u cjelosti pristupila dragovoljcima.

Po otkrivanje spomenika Knezu Domagoju  1997.g. u Vidu, udruga mijenja ime u “DOMAGOJEVI GUSARI“, Krajem 1998.godine u Županijskoj ispostavi Metković  registrirana je Udruga „VESELA BRATSTVA VIDONJSKOG PUČANSTVA“ u kojoj su DOMAGOJEVI GUSARI jedna od četiri podudruge. Iste godine održan je 1. maraton lađa . Saznali smo relativno kasno za maraton i lađu nismo mogli pripremiti.

Na osnivačkoj skupštini, u travnju 2002.godine, "Domagojevi gusari" su postali zasebna udruga s punim nazivom Udruga lađara "Domagojevi gusari"-Vid te kao takvi registrirani. S obzirom da, po zakonu Hrvatski grb je jedan i zaštićen te nemože biti na grbovima udruga, županija i gradova, morali smo modificirati naš novi grb. Umjesto staroga grba, u sredini su ubačene konture spomenika knezu Domagoju postavljenom u Vidu.

Marko Marušić

   Preneseno iz teksta "Vidonjski gusari" koji je objavljen u "Listu Župe Gospe Snježne" broj 3, travanj 2000.godine.