Domagojevi gusari -> na maratonu ladja >>> 2001

 

4. maraton lađa – 11.kolovoza 2001.g.

   

Iza nas je 4. maraton lađa, za našu ekipu 3. po redu. Osvojenim 5. mjestom zadovoljni smo, ako nastavimo ovim tempom i dogodine mogli bi se napokon okititi i jednom medaljom. Prvi naš maraton, kao debitanti, u "teretnoj" lađi završili smo na 18. mjestu. Prošle godine to smo skoro prepolovili 11. mjestom, a ove godine također "upola" i 5. mjesto. Svake godine sve više napredujemo, pri čemu nam je pomogla i nova lađa, tako da i mi napokon "konja za trku imamo". Je li se moglo više? Činjenica je da smo ove godine bili manje spremni nego prošle godine, lani smo naime više trenirali. Dan uoči maratona, saznali smo da neće veslati Dario Ramić, koji je kao jedan od čelnih veslača bio jaka karika u našoj ekipi. S obzirom da vozi kamion, dobio je jednu turu u inozemstvo na sam dan maratona, što nam je bio veliki hendikep.

Prošlogodišnje pripreme počeli smo već s 1.lipnjem, a na Neretvu smo izišli 13. lipnja i prisutnost na treningu bila je veća. Ove godine počelo se je također početkom lipnja, ali to je bilo nepotpuna posada, a ozbiljniji treninzi počeli su na Neretvi tek 9.srpnja. Novoizgrađenu lađu preuzeli smo u Rogotinu 27.srpnja a izradio ju je Marko Markota-Šalto po zadanim mjerama. Možda bi lađa i prije bila gotova da smo prije pripremili i dostavili drva za lukoće. Uglavnom taj teret podnijela je nekolicina ljudi (kao i uvijek istih) koji su pronašli smrikove lukoće određenog oblika i dimenzija. Isti dan bilo je u Opuzenu i mjerenje lađa. Kao i svake godine, i ovaj put nije izostalo verbalnih obračuna, na granici fizičkog obračuna zbog dimenzija i oblika nekih lađa. Naša lađa zadovoljila je mjere te je i "žigosana" što je značilo da može ravnopravno sudjelovati na maratonu. Lađu smo potom, isto veče odveslali u selo.

U nedjelju navečer 29.srpnja, kod mosta bio je svečani čin blagoslova nove lađe koji je obavio naš župnik don Stanko Vrnoga, uz kuma lađe Srećka Ilića. To je vjerojatno, koliko sam uspio čuti, prva nova lađa u Vidu od davnina. Druge lađe koje su naši mještani od davnina posjedovali kupljene su uglavnom kao polovne. Dana 4.kolovoza u Opuzenu je bila utrka za startne pozicije. Zbog sutrašnjeg fešte u selu, tražili smo da veslamo odmah iza debitanata da se možemo vratiti ranije doma i pripremati za blagdan. Nismo opravdali prošlogodišnji uspjeh, s vremenom 1,42,13 osvojili smo 11. mjesto, koje nas na kraju nije zadovoljilo. I ta večer nije mogla proći bez incidenta, naime ekipa Rogotina odveslala je prema službenom mjerenju za minut, 37 sekundi i 72 stotinke, dok su mjerenja okolnih gledatelja pokazivala drugačiji rezultat. Nakon uloženog prigovora vodećih ekipa, sudac je priznao da je pogriješio te se poslije prišlo pregledavanju snimke. Konačan rezultat donesen je tek u ponedjeljak te je Rogotinu dodjeljeno 2. mjesto, iza Komina. Mislim da će uvijek biti ovakvih incidenata, dok se god ne bude mjerilo vrijeme laserom kao na veslačkim regatama.

Napokon je stigao i "dan D", 11. kolovoza. Naša startna pozicija bila je četvrti vez od luke, u prvom redu. Neretva je zbog bure bila jako valovita, kao nikad do sada. Niti jedan trening nismo odradili u takvim uvjetima, jer navečer kad smo trenirali, rijeka je bila uglavnom mirna. Na zvuk sirene krenuli smo što jače, da se brzo izvučemo od ostalih lađa, pritom smo dvaput imali "sraz" sa ekipom Rogotin-juniori, kojima smo brzo odmakli. Već od policije bili smo u ravnini sa ekipom Gusari Komin, koja je prošle godine bila treća a preklani druga te je bila jedan od favorita. S obzirom da su imali bolju startnu poziciju, tako su uspjeli biti u mirnijim vodama, uz lijevu obalu. S njima smo se dosta borili, i tek smo ih prije Kule Norinske ostavili iza nas. Krvavac II tada nam je "bježao" oko 30-40 metara. Što smo bili bliži Opuzenu to smo im se više približavali. Iako su prvi došli do mjesta predviđenom za zamjene, mi smo ih tu prestigli brzom zamjenom. Oni su krenuli iza nas te su s lađom naletjeli na nas. Ipak smo se uspjeli odvojiti. Mislim da smo prvi po brzini izvršene zamjene i tu nam nema ravnih. Svakako se moramo zahvaliti i našim momcima koji su pomogli kod zamjene. Krvavac II od Opuzena bio je cijelo vrijema iza nas. Prvi smo ušli u Crnu Rijeku, a ispod mosta smo imali i sudar jer je u toj brzini i manevru, lađa Krvavca opet (drugi put) naletjela na našu, srećom nitko nije ozlijeđen. Iako smo prošle godine u Crnoj Rijeci prestigli četiri lađe, ovaj put bilo je drugačije jer nije lako prestići 4. ekipu. Ekipa Stabline kao 4. bila je oko 30-40 metara ispred nas.

Mislim da smo imali prošlogodišnju spremnost, da bi i njih uspjeli prestići pred kraj. S ekipom Krvavca II vodili smo "ljuti boj" cijelom rutom, rame uz rame, iako su nas dostizali nisu nas niti jednom prestigli do Ploča. Ni jedni ni drugi nismo mogli postići znatnu prednost te smo tako i završili trku. Na pojedinim užim djelovima Crne Rijeke s Krvavčanima smo se "stisli" lađu uz lađu te je bilo i pojedinih međusobnih iskri zbog držanja lađe. Na samom ulazu u Ploče u uskom kanalu, ni jedni ni drugi nismo htjeli popustiti te smo se tu spojili i tako do samog cilja u koji smo ušli poravnati kao petoplasirani. Ipak objektivno gledano 5.mjesto velik je uspjeh, prestigli smo neke prošlogodišnje jake ekipe poput Gusara Komina i Župe Brista. Uz više redovitog vježbanja dogodine moramo i možemo bolje. Najbolji primjer su nam Donjani Donji koji su umalo osvojili prvo mjesto. Koliko znači složno vježbanje i ture do Pelješca i natrag koje su oni često veslali. Čestitke i prvacima ekipi Komina koji su to junački izveslali bez zamjene. Po organizaciji i kako cijelo mjesto živi za njih, to su i zaslužili i nije čudo da su najbolji. Trećeplasirani Rogotin, izgleda posustaje.

Nekoliko ekipa imalo je i svoje juniore, a najbolji su Rogotinjani koji su bili čak 9., kamo sreće da i naši momčići veslaju. S takvom uigranom ekipom koja kad odvesla nekoliko maratona i "odraste" te stekne iskustvo, neće im biti ravnih. Mislim da bi dogodine trebali imati bar dvije ekipe, skupa da vježbamo i odaberemo najbolju posadu koja će nam doveslati štit kneza Domagoja. U subotu 25. svibnja pobjednici su organizirali "Noć prvaka" za koju je, inače, svaka  kuća izdvojila određen novčani iznos za podmirenje troškova. Svaka je ekipa imala besplatno jelo i piće. Naš stijegonoša Mate-Cruz obukao je pjevača Mladena Grdovića u naš žuti dres, te se možda nekome neupućenom činilo da je to naša "Noć prvaka", sve dok se kominjani nisu dosjetili te mu obukli svoj dres prvaka.

 I na kraju naša posada koja je odveslala 4. maraton: (abecednim redom) Brečić Joško, Marević Ante, Markota Branko, Markota Željko, Marušić Ivica, Marušić Marko, Marušić Goran, Matić Cvito, Matić Miro, Pejar Josip, Planinić Ivica, Ramić Dario, Ramić Jure, Suton Ante, Šiljeg Andrija, Volarević Miro, Volarević Mate, Volarević Joško, Vučić Ante.

Branko Markota, Split, 27. kolovoza 2001.godine

 

 Objavljeno u "Listu Župe Gospe Snježne" broj 5, ožujak 2002.godine

 

 

 

 

FOTOGRAFIJE: