|
Domagojevi gusari
->
na maratonu ladja
>>> 1999
2. maraton lađa –
7.kolovoza 1999.g.
Kako stara gusarska lađa "Sveti Vid" nije bila u voznom stanju (tek je
bila izvađena iz vode), trebalo ju je popraviti, za sudjelovanje na maratonu posudili smo lađu Mataga iz
Opuzena koju je trebalo malo obnoviti. S obzirom da nismo imali iskustva, tu
novu lađu smo osposobili prema starom načinu. Ostrugali smo vanjski pohabani
sloj katrana, začepili rupe između dasaka kudjeljom i potom premazali lađu s 50
kilograma katrana ili debele masti, tako da je sloj bio debeo 1 centimetar.
Takva lađa bila je vrlo teška pa nije čudo da smo s njom osvojili 18.mjesto. To
je bila sigurno jedina novokončana lađa na svim dosadašnjim maratonima lađa i
najteža.
S vježbanjem smo počeli 15-ak dana prije na Norinu. Jedini izlazak na Neretvu
bio nam je na Sv. Stjepana 3.kolovoza kad smo veslali do Opuzena i natrag. Vesla
nam nisu bila osobita, uglavnom mala, tj. kako je tko imao kući.
Utrka za startnu poziciju, u Opuzenu, bila je 31.srpnja. Mi kao debitanti
veslali smo prvi. Sve ekipe su se natjecale u jednoj istoj lađi i istim veslima.
Kako nismo bili upoznati s pravilima, naš parićar Miro Matić držao je startni
konop labavo (nismo ga zategli). Po znaku za start krenuli smo silovito i par
sekundi "šlajfali " u mjestu jer je konop (s privezanom plastičnom bocom)
prilikom puštanja zapeo o lukoć lađe, dok nije od silne snage puknuo. Taj
događaj ovjekovječen je fotografijom u Nedjeljnoj Dalmaciji (6.8.1999.) s
tekstom ispod "ovako je bilo na utrci za startne pozicije kao što to rade
vozači formule..." Poslije te utrke organizator nam je dopustio da zbog
propusta ponovimo ali smo se ovaj put prerano okrenuli oko bove. Tako nam je
ostao prvi rezultat koji nam je unatoč maloj nezgodi na startu donio 10. mjesto.
Pritom je održana i ekshibicija u skokovima sa starog željeznog mosta u Malu
Neretvu. Naš predstavnik Joško Volarević-Garo osvojio je treće mjesto i
novčanu nagradu. A bilo je svakakvih "ludih" skokova: svisine od oko 6 metara
skakalo se "ploske". Srećom bez (vidljivih) posljedica.
Na maratonu lađa, iako nam je pozicija bila slabija (bili
smo krajnji desni, prema luci) i time smo imali dužu stazu u vožnji dobro smo
krenuli. Kod robne kuće bili smo među prve tri ekipe. Vidi se da smo bili dobro
pripremljeni. Međutim teška i nepraktična lađa učinila je svoje. Druge ekipe su
pokraj nas prolazile kao podmazane dok smo mi svom snagom veslali. Na kraju smo
stigli 18. od 25 ekipa koje su nastupile. Sve u svemu, za nas prvo iskustvo.
Pobjednik maratona lađa bila je ekipa Rogotina.
.
|
