Domagojevi gusari -> na maratonu ladja >>> 2000

 

3. maraton lađa – 12.kolovoza 2000.g.

   

NASTUP LAĐARSKE EKIPE "DOMAGOJEVI GUSARI"
NA MARATONU LAĐA 2000

 LAĐA sv. Vid nakon višednevne obnove koju je većinom radio Rade Boras uz pomoć gotovo svih veslača ponovno je porinuta na Dan državnosti . Poslije svete mise za Domovinu, kojoj su nazočni bili i veslači. Župnik Don Stanko Vrnoga blagoslovio je obnovljenu lađu i tek zgotovljena vesla za trening. Materijal za trening i natjecateljska vesla nabavio i darovao Boro Ilić vlasnik tvrtke „BOMBO“. Izradu kod Marka i sina mu Ivice Planinića pomogli su veslači i mjesni donatori a sama natjecateljska vesla i parić platio je spomenuti B. Ilić.

Od tog dana svaku večer narednih 30 dana vježbalo se po Norilju od Vida do Momića i natrag. Treninzi su vođeni po uputama Ivana Borasa inače aktivnog veslača u Veslačkom klubu „Neretvanski gusar“. Tako smo po njegovu savjetu prešli na Neretvu i tu ostali do kraja srpnja, kada smo se ponovo vratili na Norilj . Vratili smo se kako bi uvježbali trku za startnu poziciju a i da lađa bude izložena na dan župne fešte.

Približavanjem natjecanja rasla je i napetost. U samoj ekipi uz odlično vođenje mladog nam trenera većina veslača bila je svjesna svoje pripremljenosti. Ako nije bilo mjesta u lađi za taj dan bile bi vježbe u teretani. Na sam dan kvalifikacijske trke koja je za nas došla u najgore vrijeme, samo dan poslije Gospe od snijega, u Opuzenu nas je došao bodriti veliki broj mještana. Eksplozivni dio ekipe pod parićarem večeri Cvitom Matićem ostvario je izvrstan rezultat osvojivši 3 mjesto odmah iza dvogodišnjih pobjednika ekipe ROGOTINA. Prvo mjesto pripalo je ekipi VIDONJE koja je vozila u posebnom stilu što ne umanjuje njihov rezultat.Taj naš rezultat ostvaren istim veslima i u istoj lađi za sve dalo nam je dodatno samopouzdanje jer se vidjelo ako nastupamo pod istim uvjetima imamo šanse za dobar rezultat.

Dan maratona počeli smo zajedničkim okupljanjem u mistu i organizirano krenuli u Metković na počasni defile. Naša lađa bila je najstarija. Imala je 105 godina. Ekipa je taj podatak vidno isticala i bila ponosna na tu činjenicu. Prije početka programa bila su skupna snimanja za sponzore. Našeg generalnog sponzora Tvrtku BOMBO, te sponzore Grad Metković i CROATIA OSIGURANJE uz mnoge donatore pozdravljamo ovom prigodom. Po završetku pozdravnih govora ekipe su uz prozivku zauzimale mjesta koja su za sebe osvojili i potom izabrali nakon kvalifikacijske trke.

U našoj lađi prvi dio posade činili su : Ivica Marušić, Ante Suton, Miro Matić, Joško Volarević, Klemo Ramić, Andrija Šiljeg, Branko Markota, Ante Jurišin, Josip Pejar , Ivan Ilić, Mate Volarević i Cvito Matić . Po zauzimanju startnih pozicija na znak krenula je trka. Nakon prvih 100- 200 metara naša se lađa našla u klinču sa još 4-5 drugih. Uz gotovo nikakvo veslanje, samo uz međusobno guranje, u ravnini robne kuće imali smo 14 poziciju.

Na najuzburkanijem dijelu maratona od “Mehanike” do Kule Norinske to se mjesto učvrstilo i na toj smo poziciji doveslali do Opuzena. Po priči očevidaca izvršena je najbrža zamjena. U lađu ulaze Miro Volarević, Ante Vučić, Dario Ramić i na parić Marko Marušić. Tako osvježena posada ubrzano smanjiva rastojanje do ekipe KRVAVAC koja je nastupala u novoj lađi. Trener Boras je svako malo vozeći bicikl cestom dovikivao i bodrio nas. Često je gazio u plićaku do pojasa u vodi. Uz takvu podršku i nadljudske napore na samom ulazu u Crnu riku gotovo smo dodirnuli lađu ispred. Na ulazu u Rogotin pred velikim brojem gledatelja pretekli smo Krvavčane i odmah navalili na ekipu VIDONJE inače prvoplasiranu u kvalifikacijama. Zbog uske dionice to nam je pošlo za rukom. Tek u Čeveljuši smo pred sobom imali ekipu METKOVIĆ sastavljenu od sportaša rukometaša Metković-Jamba (koji su te godine osvojili kup EHF).

Vidjevši ih ispred nas zapeli smo ne znajući odakle nam snaga goneći se s njima zajedno smo pretekli diskvalificiranu ekipu VLAKA-SLIVNO te u isto vrijeme ušli pod most u Stablini. Poravnatih prova borili smo se još nekih 300 metara i tada smo se odvojili i pod mostovima na ulazu u Ploče već smo bježali do dvije dužine lađe. To rastojanje zadržali smo do prolaska kroz cilj. Ne znajući za diskvalifikaciju ekipe koju smo pretekli bili smo uvjereni da smo 10, i da tim ulazimo u nagradni fond. Slavlju nije bilo kraja. Postali smo svjesni koliko nas je start koštao a sebi smo dokazali koliko vrijedimo pretekavši četiri ekipe u samom finišu i to gotovo sve u novosagrađenim lađama. Dakle kad su drugi padali u snazi mi smo bili u najvećem naletu.Poslije ceremonijala dodjele odličja uz pratnju mnogih mještana vratili smo se u misto i nastavili se veselit gotovo cijelu noć.

Za MARATON LAĐA 2001 odmah su krenule pripreme, izrađen je promidžbeni materijal i počeli smo skupljati sredstva za novu lađu. Ova se posada zaklela da će ostat na okupu dok ne donese DOMAGOJEV ŠTIT pred spomenik našem knezu. Uz božju pomoć, donaciju naših sponzora i naš trud ustrajat ćemo uz moto naše ekipe: «NIKOG POVRIJEDIT SVAKOG POBJEDIT».

Marko Marušić, Vid, 29.01.2001.

 Objavljeno u "Listu Župe Gospe Snježne" broj 4, travanj 2001.godine

. 

 

 

 

 

FOTOGRAFIJE: