|
Domagojevi gusari
->
na maratonu ladja
>>>
2006
9. maraton lađa –
12.kolovoza 2006.g.
LAĐARSKA DOGAĐANJA
Početkom lipnja počeli smo a veslanjem na Norinu zajedno s mladima. Na
Neretvu smo izašli 18. lipnja. Kao dio projekta "Kravata oko Hrvatske",
koju provodi neprofitna ustanova Academia cravatica sudjelovali smo i
mi. 12.srpnja lađom smo odmotali crveni konac Neretvom od Metkovića do
Krvavca. Konac se omotao oko cijele Hrvatske duž njezinih kopnenih,
morskih i riječnih granica te se u Dubrovniku svezao u čvor čineći tako
na simboličan način čvor kravate. U subotu 15.srpnja u Krvavcu smo imali
utrku povodom blagdana Gospe Karmelske pod nazivom „2. lađarski kup Župe
Bagalovići“. Sudjelovalo je ukupno 10
lađarskih posada. Naša mlađa ekipa veslala je u staroj oldtajmerici 111
godina staroj lađi Sveti Vid s kojom ipak nisu mogli u ravnopravnu utrku
s ostalim ekipama u novim lađama. Vozilo se od Kule nizvodno do ispod
Krvavca pa natrag do centra mjesta. Za nas je ovo bio tek jedan malo
jači trening a na cilj smo stigli prvi.
U nedjelju 23.srpnja imali smo zajedničku večeru u konobi
Narona u Vidu. Napravili smo i nova vesla. Krajem srpnja na pripremama
nam se pridružio Dario Botica iz Slavonskog Broda, naš lanjski veslač.
Treninge smo radili po uputama Tomislava Glavine, veslača kanua koji nam
je stručno isprogramirao treninge. Sam je stigao krajem srpnja te nas je
pratio na treninzima. On pak nije imao pravo nastupa. Nove lađe od
Udruge lađara ove godine su se plastificirale izvana zbog održavanja te
u njima nismo mogli veslati pa su mladi morali trenirati u staroj lađi.
U petak 4.kolovoza održavao se 2.Kup Kneza Domagoja u Vidu. Nastupile su
4 posade: naše dvije, Krvavac i Vidonje koje su uskočile umjesto Pruda
koji je odustao. U prvoj utrci bili smo bolji od mlade ekipe Vidonja Dok
su naši mlađi za metar dobili Krvavac. U borbi za treće mjesto Vidonje
su bile bolje od Krvavca. Prije glavne vožnje revijalnu utrku održali su
mali veslići, dječaci od 10-13 godina stigavši na cilj prije ekipe
Metkovki u kojoj su vozile žene. Mlađa ekipa stigla je prva u fotofinišu
što je bilo veliko iznenađenje. Momci su zasluženo pobijedili, imali su
više želje a i bolje su to znali proslaviti, kupanjem u hladnom Norinu.
Pripao im je pokal Kneza Domagoja koji je od kovanog željeza izradio
profesor Tomislav Zupčić. Pokal je u obliku dviju savinutih strijela
koje na postolju drže lađu.
U nedjelju 6.kolovoza u Opuzenu su održane utrke za startnu poziciju.
Vozilo je 29 od 36 lađa a mi smo nastupili predzadnji. Utrku smo dobro
poveli, napravili odličan okret i završili utrku kad nam je voditelj
programa rekao da je utrka već ranije prekinuta jer je jedan naš veseli
navijač pao s mosta u rijeku i omeo laser za mjerenje vremena. Morali
smo ponoviti utrku. Tijekom prve vožnje naši navijači bučno su nas
bodrili uz desetak zapaljenih bengalki što je davalo impresivnu sliku.
Nakon ponovljene utrke ostvarili smo plasman na 12.mjestu a mladi su
bili 17. To i nije bilo pogubno jer su ekipe od 2. do 13. mjesta skoro
sve bile u pola sekunde razlike što je zanemarivo. Niti uvjeti vožnje
nisu bili regularni zbog lasera koji je mjerio vrijeme. Postavljen je
bio visoko, više od metar iznad vode i zadnjim ekipama je zbog oseke
pala voda tako da im laser nije prekidao provu već možda čak i parićara.
U srijedu 9.kolovoza na Norinu nas je snimala ekipa HTV-a za
dokumentarni film o maratonu pod nazivom „Rivalstvo što nas veže-Maraton
lađa na Neretvi“. Pored samog maratona snimali su uz nas i ekipe
Rogotina i Komina ljute rivale i najtrofejnije ekipe dok su nas kao
najstariju lađarsku udrugu.
Tu večer Noć lađara u Metkoviću nije održana jer je uoči početka okrenuo
pljusak i rastjerao sve. Kiša nije prestajala padati tako da planirani
program po prvi put nije održan. U subotu
12.kolovoza, na dan maratona padala je kiša (kao i cijelu prethodnu
noć). Više puta je padala preko dana ali se nebo smirilo negdje oko 2
sata uoči starta. U 14 sati ispred hotela Narona održan je izbor
startnih pozicija i ždrijeb zastava sponzora a nakon toga su se
ždrijebale nove lađe, njih 17, prema plasmanu sa zadnjeg maratona lađa.
Kako se zbog kiše nije uspio nabaviti razglas nije bilo moguće voditi
program pa je sve bilo „gluho“. Nakon dugo iščekivanja i prozivke prema
prijavama ekipa, otisnuli smo se i zagrijavali na Neretvi. Tako smo
čekali oko 40 minuta. Zbog brodova koji nisu išli ispred zapovjednog
broda Palagruža start se otegao. Jedva čujno čuo se znak sirene za
start. Krenuli smo kao i svi drugi, jako. Negdje u pravcu robne kuće
stajala je Palagruža i nekoliko brodova desno od nje. Ostao je samo
jedan lijevak uz lijevu obalu gdje su nagrnule sve lađe. Tu je došlo do
sudaranja lađa i mi smo bili ukliješteni između Vlake s lijeva i Škrape
s desna. Uspjeli smo se izvući i nastaviti dalje. Išli smo prvo s lijevu
stranu broda Palagruža pa onda iza njega. Par puta kad bi brod dao gas,
mlaz vode bi nas gotovo zaustavio i vratio natrag. Kako smo išli brže od
broda a da bi se izvukli skrenuli smo lijevo od njega. Negdje kod
veletržnice u Metkoviću izdvojili smo se na vrhu zajedno s Rogotinom i
Zagrebom. Rogotin je bio ispred nas za lađu, pa smo ga mi pretekli i
neko vrijeme vodili. Negdje blizu ušća Norina su nas prešli. Iza nas je
bio Zagreb koji nas je u nekoliko navrata pokušao preteći ali smo odbili
njihov napad. Kad smo prošli bovu ispred Opuzena, opet su krenuli i
pretekli nas. Veslali su cijelo vrijeme u istom ritmu bez padova. Takav
poredak zadržao se do kraja. U Crnoj rijeci za petama nam je bila
Stablina koja je vozila u bolidu Komina. Više puta su pokušali da nas
preteknu ali nisu uspjeli. Pratio ih je njihov čovjek na skuteru, koji
ih je prema izjavama očevidaca čak i gurao a pred ulazom u kanal ispred
Ploča nam je u jednom trenutku prošao namjerno na dva metra od prove
lađe u punoj brzini da nas zaustavi i omete.
Na cilj smo stigli kao treći što je odličan
rezultat, medalja je medalja. I drugi treniraju. Rogotin je i ponovio
prošlogodišnji uspjeh prvim mjestom ali ovog puta mnogo teže. Imali su
dobrog trenera, ujedno i veslača Ivana Šabjana, bivšeg svjetskog i
olimpijskog prvaka u kajaku. kojeg su bezpogovorno slušali išto se na
kraju pokazalo kao dobitna kombinacija. Lađari Zagreba stigli su drugi a
posadu su im činili uvježbani sportaši, veslači koji su u lađi
trenirali 3 mjeseca na Jarunu i držali su u dlaku isti ritam veslanja od
starta do cilja, bez glasa ikog tijekom vožnje. Bilo je onih koji su
podrugljivo komentirali stil vožnje koji su kako nama, tako i ekipama
Rogotina i Zagreba pokazivale stručne osobe u veslanju a na kraju se
vidjelo da samo stručnim pristupom treningu stižu i rezultati. Za sve
natjecatelje na cilju je poslužena okrjepa od gulaša na SRC Močvara koji
je financirala županija. Mlađa ekipa stigla je 19. najbolja među
vršnjacima. Nakon podjele medalja zajedno smo u koloni uz zastave i
sirene stigli u Vid. Stali smo ispred konobe Narona gdje nam je vlasnik
iznio stol i piće a poslije i šampanjac. Poslije smo prešli na Veliku
rivu gdje je u restoranu „Đuđa i Mate“ bio naš najpopularniji pjevač
Thompson je sa svojom ekipom motorista. Malo smo popričali te se slikali
s njim i poklonili mu osvojenu medalju.
U ponedjeljak 14.kolovoza imali smo zajedničku večeru u
„Đuđa i Mate“. Novac od nagrade za osvojeno treće mjesto (5000
kn)odlučili smo pokloniti za uređenje crkve. Iako je maraton završio
nastavili smo druženje u nedjelju 20.kolovoza na ranču „Đuđa i Mate“
gdje smo profeštali. Za
dva tjedna išli smo u Rogotin na „Noć prvaka“. |
