Domagojevi gusari -> na maratonu ladja >>> 2006

 

9. maraton lađa – 12.kolovoza 2006.g.

Početkom lipnja počeli smo a veslanjem na Norinu zajedno s mladima. Na Neretvu smo izašli 18. lipnja. Kao dio projekta "Kravata oko Hrvatske", koju provodi neprofitna ustanova Academia cravatica sudjelovali smo i mi. 12.srpnja lađom smo odmotali crveni konac Neretvom od Metkovića do Krvavca. Konac se omotao oko cijele Hrvatske duž njezinih kopnenih, morskih i riječnih granica te se u Dubrovniku svezao u čvor čineći tako na simboličan način čvor kravate. U subotu 15.srpnja u Krvavcu smo imali utrku povodom blagdana Gospe Karmelske pod nazivom „2. lađarski kup Župe Bagalovići“. Sudjelovalo je ukupno 10 lađarskih posada. Naša mlađa ekipa veslala je u staroj oldtajmerici 111 godina staroj lađi Sveti Vid s kojom ipak nisu mogli u ravnopravnu utrku s ostalim ekipama u novim lađama. Vozilo se od Kule nizvodno do ispod Krvavca pa natrag do centra mjesta. Za nas je ovo bio tek jedan malo jači trening a na cilj smo stigli prvi.

            U nedjelju 23.srpnja imali smo zajedničku večeru u konobi Narona u Vidu. Napravili smo i nova vesla. Krajem srpnja na pripremama nam se pridružio Dario Botica iz Slavonskog Broda, naš lanjski veslač. Treninge smo radili po uputama Tomislava Glavine, veslača kanua koji nam je stručno isprogramirao treninge. Sam je stigao krajem srpnja te nas je pratio na treninzima. On pak nije imao pravo nastupa. Nove lađe od Udruge lađara ove godine su se plastificirale izvana zbog održavanja te u njima nismo mogli veslati pa su mladi morali trenirati u staroj lađi. U petak 4.kolovoza održavao se 2.Kup Kneza Domagoja u Vidu. Nastupile su 4 posade: naše dvije, Krvavac i Vidonje koje su uskočile umjesto Pruda koji je odustao. U prvoj utrci bili smo bolji od mlade ekipe Vidonja Dok su naši mlađi za metar dobili Krvavac. U borbi za treće mjesto Vidonje su bile bolje od Krvavca. Prije glavne vožnje revijalnu utrku održali su mali veslići, dječaci od 10-13 godina stigavši na cilj prije ekipe Metkovki u kojoj su vozile žene. Mlađa ekipa stigla je prva u fotofinišu što je bilo veliko iznenađenje. Momci su zasluženo pobijedili, imali su više želje a i bolje su to znali proslaviti, kupanjem u hladnom Norinu. Pripao im je pokal Kneza Domagoja koji je od kovanog željeza izradio profesor Tomislav Zupčić. Pokal je u obliku dviju savinutih strijela koje na postolju drže lađu.

U nedjelju 6.kolovoza u Opuzenu su održane utrke za startnu poziciju. Vozilo je 29 od 36 lađa a  mi smo nastupili predzadnji. Utrku smo dobro poveli, napravili odličan okret i završili utrku kad nam je voditelj programa rekao da je utrka već ranije prekinuta  jer je jedan naš veseli navijač pao s mosta u rijeku i omeo laser za mjerenje vremena. Morali smo ponoviti utrku. Tijekom prve vožnje naši navijači bučno su nas bodrili uz desetak zapaljenih bengalki što je davalo impresivnu sliku. Nakon ponovljene utrke ostvarili smo plasman na 12.mjestu a mladi su bili 17. To i nije bilo pogubno jer su ekipe od 2. do 13. mjesta skoro sve bile u pola sekunde razlike što je zanemarivo. Niti uvjeti vožnje nisu bili regularni zbog lasera koji je mjerio vrijeme. Postavljen je bio visoko, više od metar iznad vode i zadnjim ekipama je zbog oseke pala voda tako da im laser nije prekidao provu već možda čak i parićara. U srijedu 9.kolovoza na Norinu nas je snimala ekipa HTV-a za dokumentarni film o maratonu pod nazivom „Rivalstvo što nas veže-Maraton lađa na Neretvi“. Pored samog maratona snimali  su uz nas i ekipe Rogotina i Komina ljute rivale i najtrofejnije ekipe dok su nas kao najstariju lađarsku udrugu.

Tu večer Noć lađara u Metkoviću nije održana jer je uoči početka okrenuo pljusak i rastjerao sve. Kiša nije prestajala padati tako da planirani program po prvi put nije održan. U subotu 12.kolovoza, na dan maratona padala je kiša (kao i cijelu prethodnu noć). Više puta je padala preko dana ali se nebo smirilo negdje oko 2 sata uoči starta. U 14 sati ispred hotela Narona održan je izbor startnih pozicija i ždrijeb zastava sponzora a nakon toga su se ždrijebale nove lađe, njih 17, prema plasmanu sa zadnjeg maratona lađa. Kako se zbog kiše nije uspio nabaviti razglas nije bilo moguće voditi program pa je sve bilo „gluho“. Nakon dugo iščekivanja i prozivke prema prijavama ekipa, otisnuli smo se i zagrijavali na Neretvi. Tako smo čekali oko 40 minuta. Zbog brodova koji nisu išli ispred zapovjednog broda Palagruža start se otegao. Jedva čujno čuo se znak sirene za start. Krenuli smo kao i svi drugi, jako. Negdje u pravcu robne kuće stajala je Palagruža i nekoliko brodova desno od nje. Ostao je samo jedan lijevak uz lijevu obalu gdje su nagrnule sve lađe. Tu je došlo do sudaranja lađa i mi smo bili ukliješteni između Vlake s lijeva i Škrape s desna. Uspjeli smo se izvući i nastaviti dalje. Išli smo prvo s lijevu stranu broda Palagruža pa onda iza njega. Par puta kad bi brod dao gas, mlaz vode bi nas gotovo zaustavio i vratio natrag. Kako smo išli brže od broda a da bi se izvukli skrenuli smo lijevo od njega. Negdje kod veletržnice u Metkoviću izdvojili smo se na vrhu zajedno s Rogotinom i Zagrebom. Rogotin je bio ispred nas za lađu, pa smo ga mi pretekli i neko vrijeme vodili. Negdje blizu ušća Norina su nas prešli. Iza nas je bio Zagreb koji nas je u nekoliko navrata pokušao preteći ali smo odbili njihov napad. Kad smo prošli bovu ispred Opuzena, opet su krenuli i pretekli nas. Veslali su cijelo vrijeme u istom ritmu bez padova. Takav poredak zadržao se do kraja. U Crnoj rijeci za petama nam je bila Stablina koja je vozila u bolidu Komina. Više puta su pokušali da nas preteknu ali nisu uspjeli. Pratio ih je njihov čovjek na skuteru, koji ih je prema izjavama očevidaca čak i gurao a pred ulazom u kanal ispred Ploča nam je u jednom trenutku prošao namjerno na dva metra od prove lađe u punoj brzini da nas zaustavi i omete.

Na cilj smo stigli kao treći što je odličan rezultat, medalja je medalja. I drugi treniraju. Rogotin je i ponovio prošlogodišnji uspjeh prvim mjestom ali ovog puta mnogo teže. Imali su dobrog trenera, ujedno i veslača Ivana Šabjana, bivšeg svjetskog i olimpijskog prvaka u kajaku. kojeg su bezpogovorno slušali išto se na kraju pokazalo kao dobitna kombinacija. Lađari Zagreba stigli su drugi a posadu su im činili uvježbani  sportaši, veslači koji su u lađi trenirali 3 mjeseca na Jarunu i držali su u dlaku isti ritam veslanja od starta do cilja, bez glasa ikog tijekom vožnje. Bilo je onih koji su podrugljivo komentirali stil vožnje koji su kako nama, tako i ekipama Rogotina i Zagreba pokazivale stručne osobe u veslanju a na kraju se vidjelo da samo stručnim pristupom treningu stižu i rezultati.  Za sve natjecatelje na cilju je poslužena okrjepa od gulaša na SRC Močvara koji je financirala županija. Mlađa ekipa stigla je 19. najbolja među vršnjacima. Nakon podjele medalja zajedno smo u koloni uz zastave i sirene stigli u Vid. Stali smo ispred konobe Narona gdje nam je vlasnik iznio stol i piće a poslije i šampanjac. Poslije smo prešli na Veliku rivu gdje je u restoranu „Đuđa i Mate“ bio naš najpopularniji pjevač Thompson je sa svojom ekipom motorista. Malo smo popričali te se slikali s njim i poklonili mu osvojenu medalju.

            U ponedjeljak 14.kolovoza imali smo zajedničku večeru u „Đuđa i Mate“. Novac od nagrade za osvojeno treće mjesto (5000 kn)odlučili smo pokloniti za uređenje crkve. Iako je maraton završio nastavili smo druženje u nedjelju 20.kolovoza na ranču „Đuđa i Mate“ gdje smo profeštali. Za dva tjedna išli smo u Rogotin na „Noć prvaka“.

 

 

 

 

FOTOGRAFIJE:

 

Događanja 2006:

mapa weba   ---   impressum

© www.vid.hr