Veterani 4.gardijske obilježili 20.obljetnicu oslobođenja juga Domovine i deblokade Dubrovnika

6.-7.srpnja 2012.

 >>> 102 fotografije

Udruga veterana 4. gardijske brigade - podružnice za Dubrovačko-neretvansku županiju i udruga lađara Domagojevi gusari-Vid (među kojima je nekoliko veterana 4.gardijske) izveslali su veslački maraton neretvanskom lađom od Metkovića do Dubrovnika (dva simbola koja se nalaze na zastavi i grbu Dubrovačko-neretvanske županije) u povodu obilježavanja 20.obljetnice obrane i oslobođenja hrvatskog juga i deblokade Dubrovnika te u čast poginulih pripadnika 4. gardijske brigade koji su položili svoj život na oltar Domovine u borbama na južnom bojištu tijekom 1992.godine. Domagojevi gusari iz Vida su ujedno na ovaj simboličan način podsjetili i na povijest neretvanskih gusara u vrijeme Kneza Domagoja, čije ime s ponosom nose. Ovaj projekt je iniciralo nekoliko Domagojevih gusara, inače veterana 4.gardijske brigade koji su "branili boje" obje udruge koje su sudjelovale.

 Na ovaj zahtjevni maraton krenuli smo iz Metkovića u petak 6.srpnja 2012.g. nakon blagoslova kojeg nam je udijelio vikar župe sv. Ilije fra Lukica Vojković. U Opuzenu vršimo zamjenu posada i nastavljamo rijekom Neretvom do mora gdje smo stali u Blacama. Nakon večere koju smo sami pripremili, nije nam preostalo puno vremena za odmor. Dio ljudi legao je na parket u uredima općine a dio vani po plaži gdje je bilo sasvim ugodno. Već u 02 sata ustajemo, spremamo opremu i krcamo se u lađu. More je mirno, kao ulje, mjesečina je i dobro se vidi. Iako na moru zrak je bio dosta sparan. Odjek bubnja kojim bubnjar udara ritam odjekivao je cijelim zaljevom do Pelješca. Nastavljamo uz obalu prema Komarnoj gdje prolazimo pored gradilišta, nadamo se, budućeg mosta Kopno-Pelješac, zatim dalje pored poluotoka Kleka prema Neumu gdje nas dočekuje nekadašnji član Domagojevih gusara i sadašnji voditelj ovogodišnjih debitanata na Maratonu lađa ekipe iz Udruge lađara ''Neum'' Ivan Piccolotti koji dalje nastavlja s nama. Dio puta kod Neuma pratilo nas je i nekoliko njihovih brodica. Neumljani su pripremali i svečani doček a dio puta trebali su nas pratiti njihovi lađari. Međutim kako smo se kasno odlučili krenuti dosta ranije još po mraku, nije bilo vremena za organizaciju.

 Nakon nekoliko sati napornog veslanja stižemo u Mali Ston do kojeg smo tu noć i jutro prešli oko 30 kilometara. Kako nebi zaobilazili Pelješac u Malom Stonu lađa je izvučena i šlepom prebačena nekoliko kilometara cestom do Stona odakle druga posada nastavlja dalje prema Slanom. Sunce je već počelo dobro pržiti pa se nalijevamo vode iz prenosnog hladnjaka napunjenog ledom i bocama vode. Uvijek netko izbaci kakvu provalu pa se u dobroj atmosferi i ne misli na napor. U Slano stižemo oko oko 10 sati. Na mjesnoj rivi dočekao nas je načelnik općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić i ostatak ekipe koja nas prati kopnom. Nakon kraćeg zadržavanja i osvježenja nastavlja se dalje. Nakon nekih sat ipol veslanja stižemo do malene uvale i plaže uz ljetnikovac Cvijete Zuzorić u Brsečinama podno Jadranske magistrale. Polegli smo od umora u hladovini nekoliko maslina a dio ekipe dao je oduška kupanjem u moru. Jedan od kolega skuhao je rižot u Metkoviću i trebao ga dovesti do nas. Zbog gužve u prometu, posebno na graničnim prijelazima ručak nam kasni. Gotovo sat vremena izgubilo se u gužvi na oba GP i tko može reći da nam most ne treba! Napokon stiže i objed kojeg konzumiramo u pravim terenskim uvjetima i nakon što se završilo lakše se diše. U djelićima hladovine nestrpljivo se iščekuje polazak dalje i u 16.30 nastavljamo prema Dubrovniku, pored otoka Koločepa. Ostatak ekipe iz pratnje zastaje u Trstenom kod spomenika poginulim pripadnicima 4.gardijske brigade gdje su zapalili svijeću. Na moru gotovo ni daška vjetra, more postaje valovito a nekih desetak kilometara prije grada valovi postaju nezgodni za posadu što otežava veslanje u plitkoj lađi. Taj dio puta, uz jako sunce i vrućinu najviše je izmorio veslače.

Kako smo krenuli dosta ranije, da imamo dovoljno vremena u slučaju nepovoljnijih uvjeta, stvorio nam se višak vremena jer nas u Starom portu očekuju tek iza 20 sati. Treba negdje stati sat vremena ali nigdje pogodne plaže, sve kamen pa zbog valova nemožemo pristati. U blizini hotela Libertas pristajemo uz jednu plažu, ekipa se iskrcava da protegne noge jer smo nekoliko sati bili u istom položaju što se osjeća na nogama posebno u koljenima. Dvojica veslača izvoze lađu nekoliko metara dalje da je valovi nebi razbili o stijene. Do starog porta ostalo nam je još 15 minuta veslanja i nešto iza 20 sati uz plamen bengalke ulazimo u Stari dubrovački porat. Na obali nas je dočekao župan Nikola Dobroslavić sa suradnicima, prijatelji i suborci. Turistima je taj prizor bio jako interesantan te su stalno škljocali aparatima.

Nakon protokolarnog dijela trebalo je lađu ukrcati u kamion i krenuti natrag. Usput se stalo u Neumu na zakusku i okrjepu koju nam je pripremio kolega Piccolotti. Po dolasku u Metković nakon ponoći lađa je iskrcana u Neretvu te posložena oprema nakon čega je na zadovoljstvo svih ovaj veliki pothvat završen. Ukupno smo prešli oko 100 kilometara koje smo izveslali za 17 sati od čega većina po jakom suncu ali nam to nije teško palo. Svima nama je bila čast da smo bili dio ovoga vrijednog projekta u spomen na svijetle trenutke Domovinskog rata. Obljetnica koja se ne slavi svake godine. Jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu-oslobođenje juga Domovine 1992.godine u jeku stasavanja HV gotovo je zaboravljena. Medijski potpuno zanemarena, kao da rata na tom dijelu nije niti bilo, kao da svaki kamen nije natopljen krvlju poginulih branitelja. Sjećaju ih se samo rijetki. Ova gesta veterana 4.gardijske i lađara Domagojevih gusara-Vid njihov je maleni doprinos da se ti blistavi trenutci Domovinskog rata ne zaborave i da se sačuva uspomena na naše poginule vitezove.

Popis Domagojevih gusara sudionika ovog zahtjevnog maratona: Miro Matić, Branko Markota, Mate Volarević, Leo Ilić, Ivan Kuran, Nikola Boras, Tomislav Batinović, Boro Jelčić, Hrvoje Marušić, Goran Pehar, Josip Pejar, Nedo Vučić, Ivan Piccoloti, Vinko Volarević, Don Mladen  Margeta (pratnja kombi), Ranko Šiljeg (priprema hrane), Marko Marušić.

>>> pogledajte fotogaleriju

   bm